Prof. dr Borivoje D. Mišković

Prof. dr Borivoje D. Mišković

Prof. dr Borivoje D. Mišković

Tehnološko-metalurški fakultet

Prof. dr Borivoje D. Mišković, redovni profesor Tehnološko-metalurškog fakulteta u Beogradu u penziji, rođen je 1927. godine, u Beogradu od oca Despota i majke Darinke Vučetić. Osnovnu školu, gimnaziju i Tehnološki fakultet Tehničke velike škole završio u Beogradu. Doktorsko zvanje stekao na Tehnološko metalurškom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Za asistenta na Tehnološkom fakultetu izabran 1958., za docenta 1961., za vanrednog profesora 1970. i za redovnog profesora 1976. Predavao predmete: Uvod u tehnologiju metala, Kalibrovanje valjaka u valjaonicama metala, Prerada metala u plastičnom stanju, Teorija plastične deformacije metala, Otpor metala deformaciji i Fizičko modeliranje procesa plastične prerade metala.
Bio je glavni inženjer i tehnički direktor Željezare Smederevo (1953-1961), glavni metalurg jugoslovenskih železara (1962-1971), prodekan i dekan Tehnološko metalurškog fakulteta (1979-1983), i šef katedre (više puta). Sada je viši naučni savetonik – spoljni saradnik Instituta za metalurgiju Sartida AD.
Naučna i stručna usavršavanja kao i studijska putovanja obavio je 1961. u Poljskoj, 1966. u Engleskoj, 1970. u Japanu, 1975. u Nemačkoj, a u periodu od 1964, u zemljama istočne Evrope – SSSR, Bugarska, Rumunija, Poljska, Čehoslovačka i Mađarska.
Član je Naučnog društva Srbije; član je Inženjerske akademije Jugoslavije; zaslužni i počasni član Naučnih organizacija poljskih inženjera; počasni član Srpskog-hemijskog društva; zaslužni i počasni član Saveza inženjera i tehničara Srbije, Saveza inženjera i tehničara Jugoslavije i Saveza inženjera i tehničara rudara, geologa i metalurga Jugoslavije. Član je Upravnog odbora Balkanskog Saveza metalurga.
Zamenik urednika i urednik časopisa “Rudarstvo, geologija i metalurgija” u periodu 1964-1982. Urednik časopisa “Tehnika” od 1983-1999. godine. Inicijator osnivanja i zamenik urednika časopisa “Metalurgija” od 1985. godine.
Bio je predsednik Saveza inženjera i tehničara rudara, geologa i metalurga Jugoslavije od 1976-1980.; Inicijator osnivanja i predsednik Saveza inženjera metalurgije Jugoslavije od 1994. Bio je potpredsednik Srpskog hemijskog društva; sada je njegov član Predsedništva i Upravnog odbora.
Tehnička i tehnološka aktivnost ogledala se u direktnom rešavanju problema u svojstvu glavnog inženjera valjaonica i tehničkog direktora Železare, glavnog metalurga jugoslovenskih železara, savetnika većine železara u bivšoj Jugoslaviji i kao nosioca velikog broja investicionih projekata. Ističu se projekti rekonstrukcije valjaonice čelika u Železari Smederevo, izgradnje valjaonica tankih traka kapaciteta 200.000 t/god., izgradnje mini železare u Zambiji kapaciteta 150.000 t/god., za pocinkovanje uskih traka, za valjaonicu-tela za mlevenje u rudarskoj industriji, itd.
Ističu se takođe istraživački projekat osvajanja: čeličnih limova i traka za emajliranje, za pocinkovanje, za bele limove, za sudove pod pritiskom, za automobilsku industriju, za brodogradnju, kao pljosnatih proizvoda – limova i traka od mikrolegiranih čelika.
Doprinos razvoju naučnih i tehničko tehnoloških saznanja ostvarena su kroz veliki broj naučnih i stručnih radova, studija, istraživačkih objekata, naučnih knjiga, Univerzitetskih udžbenika i udžbenika za srednje škole.
Objavio je 124 naučna rada, od toga 32 na međunarodnim skupovima i u publikacijama; 31 stručni rad od toga 12 na međunarodnim skupovima i u publikacijama; 14 knjiga, monografija i udžbenika kao i 90 naučnih projekata, što ukupno iznosi oko 260 bibliografskih jedinica.
Od naučnih knjiga napisane zajedno sa N. Mišković i dr. autorima navode se četiri, publikovane u periodu od 1993-1998.: “Otpor defomaciji pri elastičnoj preradi metala i legura” (1993.); “Razvoj metalnih materijala na osnovu čelika” (1995.); “Fizičko modeliranje procesa plastične prerade metala” (1996.); i “Kalibrovanje valjaka u valjaonicama čelika i obojenih metala” (1997.). Pomenute knjige su izdate od strane Tehnološko metalurškog fakulteta, Beograd i Saveza inženjera metalurgije Jugoslavije, Beograd.
Najvažniji radovi, objavljeni sa N. Mišković i dr. autorima, iz teorije plastične deformacije i procesa plastične deformacije su: “Proučavanje zavisnosti otpora deformaciji legure Fe Si 3,2 od termomehaničkih parametara valjanja”; “Ispitivanje temperaturno deformacionog režima na širenje metala pri plastičnoj deformaciji”; ” Detemrination of Yield stress with micro-aaloyed steels using COOK-McCrumis model for roll force and rolling torque “; “Flow, analisis, through use of Moar’s tapes in the process of cold polling of Au-Ag-Cu alloys”; “Contribution of investigation of influence of Thermomechanical Parameters of Hot Rollingca Mechanical Propertties and Resistance to Deformation of Micro-Alloyed Steels with V, Nb and Ti”, itd.
U teoriji procesa plastične deformacije doprineo je optimizaciji matematičkih modela za proračun parametara deformacije u procesu valjanja transformatorskih, niskouglje- ničnih i mikrolegiranih čelika, kao i razradi modela širenja metala (čelika, bakra i aluminijuma) pri različitim termomehaničkim parametrima toplog i hladnog valjanja.
Za dugogodišnju naučnu i stručnu aktivnost u oblasti metalurgije dobio je sledeća priznanja: više zahvalnica i plaketa metalurških preduzeća bivše Jugoslavije za doprinos njihovom razvoju; zlatnu značku Prof. Ass Zlatarova – najveće priznanje Saveza naučnih društava Bugarske za razvoj metalurgije, dve plakete SEV-a za razvoj metalurgije; medalju Srpskog hemijskog društva za primenu nauke u metalurgiji; zlatnu plaketu povodom 50 godina izlačenja časopisa “Tehnika” za višedecenijsku uređivačku aktivnosti i Orden rada sa zlatnim vencem od Predsedništva Republike bivše Jugoslavije.