
Prof. dr Dušan B. Teodorović
Saobraćajni fakultetProf. dr Dušan B. Teodorović, redovni profesor Saobraćajnog fakulteta Univerziteta u Beogradu, rođen je u Beogradu 1951. godine, od oca Branka i majke Jelene Vujović. Diplomirao je na Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1973. Na istom fakultetu je magistrirao 1976. i doktorirao 1982. godine.
Tokom više od dvadeset godina prof. Teodorović se bavi razvojem modela i softvera za upravljanje procesima u vazdušnom, drumskom i rečnom saobraćaju. U zvanje docenta na Saobraćajnom fakultetu Univerziteta u Beogradu izabran je 1983., a u zvanje vanrednog profesora 1988. godine. U zvanje redovnog profesora izabran je 1993. godine. Osnivač je predmeta “Transportne mreže” na redovnim studijama Saobraćajnog fakulteta. Takođe, osnivač je poslediplomskog kursa “Fazi-neuro modeliranje u saobraćaju”.
Objavio je preko 100 naučnih radova, od čega je 40 radova objavljeno u međunarodnim naucnim casopisima. “Transportation Research”, “Transportation Science”, “Journal of Transportation Engineering (ASCE), “Transportation Planning and Technology”, “The Logistics and Transportation Review”, “Civil Engineering Systems”, “European Journal of Operational Research”, “Fuzzy Sets and Systems”. Autor je knjiga “Transportation Networks”, “Airline Operations Research” i “Traffic Control and Transport Planning’ A Fuzzy Sets and Neural Networks Approach” koje su objavljene od strane uglednih međunarodnih izdavača.
Bio je po pozivu gost-urednik specijalnih brojeva međunarodnih naučnih časopisa “Transportation Planning and Technology” i “Fuzzy Sets and Systems”. Pomoćnik je urednika naučnog časopisa “Yugoslav Journal of Operations Research”. Član je redakcija časopisa “Journal of Transportation Engineering” (American Society of Civil Engineers), “Vechicle and Mobile Mechanics” i “Tehnika- Saobracaj”. Stalni je recenzent većeg broja međunarodnih naučnih časopisa. Bio je kopredsednik devete Mini evropske konferencije “Fuzzy Systems in Traffic and Transportation”. Rezultate svojih istraživanja je saopštavao na Midlseks Politehnici u Londonu, Univerzitetu Pensilvanije u Filadelfiji, Univerzitetu države Merilend u Koledž Parku i Univerzitetu Kalifornije u Berkliju. Bio je po pozivu gostujući profesor (u trajanju od mesec dana do jedne školske godine) na Tehničkom univerzitetu Danske u Kopenhagenu, Univerzitetu Delaver (SAD) i Nacionalnom Chiao Tung univerzitetu Tajvana u Tajpehu.
U glavne naučne doprinose prof. Teodorovića spadaju: Razvoj novih metoda za projektovanje transportnih mreža, Razvoj novih metoda za upravljanje saobraćajnim tokovima, Pionirski rad na razvoju inteligentnih transportnih sistema, Metodi za projektovanje transportnih mreža razvijeni od strane prof. Teodorovića omogućavaju određivanje “najboljeg” oblika transportne mreže, izbor ruta koje treba da postoje u mreži i određivanje frekvencija polazaka duž pojedinih ruta. Korišćenjem ovih metoda moguće je izvršiti projektovanje transportne mreže i u uslovima kada se ne raspolaže dovoljno preciznim podacima o budućim putničkim i robnim tokovima. Razvijene metode uspešno rešavaju teške kombinatorne zadatke, pri čemu uzimaju u obzir sva operativna ograničenja vezana za performanse transportnih sredstava i kapacitete grana i čvorova.
Prof. Teodorović je razvio veći broj modela za predikciju putničkih tokova na transportnim mrežama, raspodelu saobraćajnih tokova po alternativnim rutama, izbor vida prevoza, izbor tipa aviona za mrežu linija, projektovanje redova letenja i redova vožnji, raspoređivanje saobraćajnih sredstava na transportne zadatke, dispečiranje saobraćajnih sredstava u realnom vremenu i projektovanje ruta saobraćajnih sredstava u distributivnim sistemima. Razvio je nove metode za određivanje frekvencija letenja i proračun vremenskih gubitaka putnika na vazduhoplovnim transportnim mrežama.
Metode za upravljanje saobraćajnim tokovima u vazdušnom i drumskom saobraćaju koje je razvio prof. Teodorović omogućavaju bolje korišcenje kapaciteta elemenata transportnog sistema (aerodromi, vazdušni putevi, gradske saobraćajnice) i otklanjanje poremećaja u odvijanju vazdušnog i gradskog saobraćaja.
Do kraja osamdesetih godina za rešavanje saobraćajnih problema razvijani su u svetu isključivo deterministički i/ili stohastički modeli. Profesor Teodorović predstavlja jednog od pionira primene “mekog računa” (fazi skupovi, veštačke neuronske mreže, genetski algoritmi) u rešavanju složenih problema saobraćajnog inženjerstva. O ovome svedoče pozivi za pisanje preglednih radova, pozivi za obavljanje funkcije gosta urednika međunarodnih naučnih časopisa, kao i monografija objavljena 1998. od strane uglednog svetskog izdavača “Kluwer Academic Publishers”.
Posebno je značajno istaći algoritme aproksimativnog rezonovanja razvijene od strane prof. Teodorovića za rečavanje problema izbora rute u gradskom i vazdušnom saobraćaju, projektovanja oblika transportnih mreža, zagušenja u sistemu kontrole letenja, rutiranja saobraćajnih sredstava, upravljanja saobraćajem na izolovanoj raskrsnici u realnom vremenu, kao i problema dispečiranja brodova, aviona i prigradskih vozova.
Najznačajniji radovi: Knjige objavljene od strane inostranih izdavaca: Teodorović, D., “Transportation Networks”, Gordon and Breach Science Publishers, New York-London-Paris-Montreux-Tokyo (1986). Group of authors, “Civil Engineering Practice”, Technomic Publishing, Lancaster-Basel (1988). Teodoroviæ, D., “Airline Operations Research”, Gordon and Breach Science Publishers, New York-London-Paris-Montreux-Tokyo-Melbourne (1989). Teodoroviæ, D., Vukadinovic, K., “Traffic Control and Transport Planning: A Fuzzy Sets and Neural Networks Approach”, Kluwer Academic Publishers, Boston (Dordrecht) London, 1998.