Prof. dr Radoje Čolović

Prof. dr Radoje Čolović

Prof. dr Radoje Čolović

Medicinski fakultet

Prof. dr Radoje Čolović, redovni profesor Medicinskog fakulteta Univeziteta u Beogradu rođen je u Jugovu, Pljevlja 25.01.1944. godine od oca Boža i majke Darinke Klačar. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Pljevljima sa odličnim uspehom. Medicinski fakultet u Beogradu upisao je školske 1963/64 a završio 1968.godine kao najbolje diplomirani student medicine i stomatologije u Srbiji i dobio godišnju nagradu SLD. Vojni rok je odslužio 1970.godine a zatim je 6 meseci radio u Banatskom Karađorđevu a potom 14 meseci na hirurškom odelenju Kliničke bolnice grada Beograda. Na Drugu hiruršku kliniku primljen je aprila 1972.godine gde je specijalizirao hirurgiju. Specijalistički ispit iz hirurgije položio je sa odličnim uspehom 1976.godine. Tokom 1978.god. bio je na kraćim usavršavanjima iz kardiopulmonalne perfuzije u Ženolijeu i Londonu. Godine 1981/82 proveo je 12 meseci kao stipendista Britanskog Saveta u Velikoj Britaniji kod M.Najta, Lorda Smita od Marloa i LH Blumgarta (M. Knight-a, Lord-a Smith-a of Marlow i LH Blumgart-a). Posle toga više puta je boravio do 3 meseca u bolnicama Hamersmit, Kings Koledž i Sv Đorđe (Hammersmith Hospital, King’s College Hospital i St George’s Hospital). Pohađao je 11 poslediplomskih kurseva iz hepato-bilio-pankreatične hirurgije u Imperial College School of Medicine u Londonu.

            Doktorirao je 1983.godine. U zvanje asistenta izabran je 1978, docenta 1985, vanrednog profesora 1990, a u zvanje redovnog profesora 1995.godine. Od 1987. god. načelnik je IX odelenja Prve hirurške klinike a od oktobra 1999.godine do aprila 2001. god. bio je njen direktor. Od marta 2001.godine do kraja 2002. godine bio je šef katedre hirurgije na Medicinskom fakultetu. Vanredni je član Akademije medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva od 1996. a redovni od 2000.godine. Za dopisnog člana SANU izabran je 2003.godine. Dobitnik je godišnje nagrade SLD za naučnoistraživački rad za 2000.godinu.

            Član je Srpskog lekarskog društva od 1968.god. Više puta je bio član Upravnog odbora Hirurške sekcije SLD a 12 godina bio njen sekretar a predsednik u dva mandata, od 2000 do 2004.god. kada je izabran za njenog počasnog predsednika. Član je Udruženja hirurga Jugoslavije, počasni član Udruženja herniologa Jugoslavije i član više međunarodnih hirurških društava: Internacionalnog udruženja hirurga i gastroenterologa (IASG), Kolegijuma Internacionaih digestivnih hirurga(CICD), Evropskog udruženja digestivnih hirurga (EDS) i Međunarodnog hepato-bilio-pankreatičnog udruženja (IHPBA). Član je uredništva Akta Hirurgika Jugoslavika (ACI), Srpskog arhiva za celokupno lekarstvo i Arhiva za gastroenterologiju.

            Publikovao je 320 radova: 19 u inostranim i 181 u domaćim časopisima, 5 u zbornicima radova s međunarodnih kongresa, 22 u zbornicima s domaćih kongresa, 39 u zbornicima rezimea s međunarodnih kongresa i 54 rezimea radova sa domaćih kongresa. Održao je 96 predavanja, uključujući uvodna predavanja na kongresima i simpozijumima. Autor je 4 knjige: Hirurgija bilijarnog trakta, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, (ZUNS), Beograd 1998.godine, Hirurgija pankreasa (ZUNS), Beograd 1998.godine, 50 godina hirurške sekcije Srpskog lekarskog društva, Prosveta, Beograd, 2000.godine i autor i glavni urednik knjige Hronika hirurgije u Srbiji, Prosveta, Beograd, 2002.godine. Koautor je dve knjige: Slezina (ZUNS), 1997.godine i Venski tromboembolizam u hirurgiji ((ZUNS), 2000.godine Autor je 13 poglavlja u 6 knjiga uključujući i 2 udžbenika hirurgije.

            Dr Čolović je ispoljio poseban interes za hirurgiju jetre, žučnih vodova, gušterače i slezine. Rezultat toga bilo je objavljivanje većeg broja radova i knjiga Hirurgija bilijarnog trakta i Hirurgija pankreasa. Dr Čolović je izvršio blizu 1000 intervencija na slezini bez mortaliteta i sa minimalnim morbiditetom. Iz te oblasti objavio je knjigu Slezina i veći broj članaka u domaćim i stranim časopisima.

            Česte tromboembolične komplikacije u hirurgiji praćene velikom smrtnošću podstakle su prof.Čolovića na izučavanje venskog tromboembolizma u opštoj i abdominalnoj hirurgiji. Rezultat tog bila je sistematska prevencija ove komplikacije koja je dovela do velikog smanjivanja učestalosti ove komplikacije do skoro zanemarljive učestalosti i knjigom Venski tromboembolizam u hirurgiji.            Pored navedenog prof. Čolović je dao više doprinosa našoj hirurgiji i medicini, koji bi se mogli svrstati u četiri grupe: 1. On je prvi u našoj zemlji opisao bolest poznatu pod nazivima Intrahepatička Litijaza, Orijentalni holangiohepatitis i Rekurentni piogeni holangitis i to sva tri njena oblika i uspešno operisao više od 200 bolesnika a svoje rezultate objavio u većem broju publikacija, poglavlja u knjigama i održao veći broj predavanja, čime je našu medicinsku javnost upoznao sa ovim oboljenjem. 2. On je dao značajan doprinos rekonstruktivnoj hirurgiji bilijarnog trakta i sa velikim uspehom operisao više od 200 bolesnika i tako načinio jednu od najvećih ličnih serija ovih bolesnika. Svoje rezultate objavio je u inostranim i domaćim časopisima, u knjigama i održao veći broj predavanja. 3. Prof.Čolović je u domaćim i stranim časopisima opisao veći broj veoma retkih obolenja i komplikacija od kojih su neka po prvi put opisana te tako imaju i arhivski značaj. 4. Poslednjih godina, prof.Čolović se bavio i izučavanjem istorije naše hirurgije. Rezultat toga rada su knjige 50 godina Hirurške sekcije Srpskog lekarskog društva i Hronika hirurgije u Srbiji. Od posebnog značaja je knjiga Hronika hirurgije u Srbiji koja u stvari predstavlja istoriju hirurgije u Srbiji. U toj knjizi on je napisao nekoliko najznačajnijih poglavlja i biografije većeg broja najznačajnijih hirurga Srbije. U našoj medicinskoj istoriografiji nije bilo sveobuhvatnog dela koje bi obrađivalo razvoj neke medicinske discipline u Srbiji od perioda uvođenja moderne medicine sredinom druge polovine 19.veka. Hronika hirurgije u Srbiji je prvo takvo delo i zato predstavlja i delo od velikog značaja. Ono bi moglo biti podsticaj i da se obradi razvoj drugih grana medicine u nas.