Prof. dr Ilija S. Stojanović

Prof. dr Ilija S. Stojanović

Prof. dr Ilija S. Stojanović

Elektrotehnički fakultet

Prof. dr Ilija S. Stojanović, redovan profesor Elektrotehničkog fakulteta u penziji, rođen je 1924. godine, u Otočcu, Lika od oca Steve i majke Smilje Ilić. Školovao se u Otočcu, Gospiću i Beogradu, gde je 1950. diplomirao na Odseku za telekomunikacije Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Na istom Fakultetu je odbranio doktorsku disertaciju 1957. i biran je u sva zvanja, od asistenta (1953.) do redovnog profesora (1971.).

Osnovao je Katedru modernih telekomunikacija čiji je šef bio 19 godina, a docnije i upravnik Zavoda za telekomunikacije i računarsku tehniku. U periodu od 1961. do 1963. bio je prodekan fakulteta, a četiri mandata biran je za predsednika Saveta Fakulteta. Penzionisan je 1989., a od osnivanja MOBTEL-a 1994. u njemu stalno radi u svojstvu specijalnog savetnika.

Sem nastavne delatnosti na matičnom fakultetu, prof. Stojanović je držao nastavu i na Elektrotehničkim fakultetima u Podgorici, Novom Sadu i Banja Luci. Pored rada na Fakultetu dugo godina je bio naučni savetnik u RTV Beograd, Institutu “Mihajlo Pupin” i u VF fabrici Elektronske industrije u Zemunu.

Prof. Stojanović je predavao predmete: Osnovi komunikacija, Tehnika veza, Radio-relejne veze, Šumovi u telekomunikacijama i Principi modernih analognih i digitalnih komunikacija. Uzeo je vidnog učešća na poslediplomskim studijama, gde je dugo godina bio šef Smera za telekomunikacije. Vodio je i veći broj magistarskih i doktorskih teza.

Kao naučnik prof. Stojanović je publikovao niz članaka u najuglednijim časopisima u SAD, V. Britaniji, Francuskoj i SSSR. Svetski zapažene doprinose on je dao u oblasti radio-komunikacija.

Objavio je preko 50 naučnih i stručnih radova, od čega 5 knjiga i 23 projekata. Više radova je štampao u stranim časopisima. Najvažniji doprinosi su u sledećim radovima: Influence des variations du temps de propagation de groupe sur la bande passante video d’ un faisceau hertzien; Determination of integration limits in calculating distortion noise power; Antenna feeder mismatch effects on error probability in digital systems (koautor); A new probaabilistic approach to the definition of radio coverage zone; Tracking a pair of unresolved targets with monopulse radar; Sharing criteria and interference aspects for space communication services; Error rate prediction for NCSFK digital mobile radio systems; Algorithm for obtaining a self-synchronising M-ary code enabling data compression; Effects of the selection diversity on error performance of digital mobile radio systems (koautor); A design concept for reconfigurable mobile radio networks with slow-frequency-hopping systems (koautor); Performance of direct sequence spread-spectrum receiver using decision feedback and transversal filters for combatting the narrow-band interference (koautor).

Kao poseban doprinos vredno je istaći univerzitetski udžbenik “Osnovi telekomunikacija” (devet izdanja) koja pretstavlja jedinstven udžbenik na svim jugoslovenskim univerzitetima.

Naučni i stručni radovi, publikovani u inostranim i domaćim publikacijama i zbornicima, posvećeni su telekomunikacijama. U njima je prof. Stojanović ostvario sledeće naučne doprinose: objašnjenje uticaja izobličenja nastalog usled varijacije vremena prostiranja grupe na prenos video signala; pronalaženje rekurzivnog obrasca za beskonačne redove obrazovane od proizvoda beselovih funkcija; predlog novog demodulatora FM signala koji izuzetno otporan na interferenciju; uvođenje pojma zone pokrivanja i njeno izračunavanje; predlog za korišćenje decision feedback filtera u adaptivnim sistemima sa proširenim spektrom za redukciju interferencije; nov prijemnik u sistemima sa proširenim spektrom.

Prof. Stojanović, kao vrstan inžinjer, graditelj, projektant i konstruktor vezao je svoje ime za najznačajnije sisteme i konstrukcije. On je bio jedan od vodećih stručnjaka pri uvođenju televizije, izgradnji mreže radio-relejnih veza po čitavoj Jugoslaviji, projektu i izgradnji satelitske stanice u Ivanjici, izgradnji veza po dalekovodima visokog napona. U poslednjih pet godina on se posvetio uvođenju mobilnih telekomunikacija u Srbiji i predstavlja jednog od tvoraca ovog sistema.

Kao pedagog i profesor uživao je izuzetan ugled. Jedan od najboljih predavača, pisac poznatog udžbenika “Osnovi teleko-munikacija“, koji je uveo u svet telekomunikacija gotovo sve današnje inžinjere, on je svojim đacima ostao u dubokom sećanju.

Posebno treba istaći delatnost prof. Stojanovića na međunarodnom planu u oblasti telekomunikacija. On je aktivan učesnik gotovo svih Međunarodnih konferencija o korišćenju radio spektra od 1961. Isto tako učestvovao je u radu International Telecommunication Union (ITU). U tom poslu je imao izuzetnih uspeha.

Godine 1984. predsedavao je Komitetu za planiranje FM radiodifuzije; 1985. bio je biran za predsednika Svetske konferencije za korišćenje geostacionarne satelitske orbite i planiranje radio službi koje je koriste; 1988. bio je izabran ponovo za predsednika Druge i finalne sesije ove Konferencije; 1986. je biran za predsednika Plenary Assembly of the CCIR (Commite Consultative Internationale de radiocommunications); 1987. izabran je za predsednika Panela eksperata za buduću ulogu i organizaciju IFRB (International Frequency Registration Board); 1989. izabran je za člana High Level Committee of ITU.

Dobitnik je Sedmojulske nagrade (1970.), dve nagrade RT Beograd za najbolje naučno delo iz telekomunikacija i dve nagrade ETAN-a za najbolji rad u oblasti telekomunikacija. Nosilac je više odlikovanja. Izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetosti 1985. godine.