
Prof. dr Jovan V. Surutka
Elektrotehnički fakultetProf. dr Jovan V. Surutka, akademik, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu u penziji, rođen je 1921. godine, u Banja Luci od oca Vojislava i majke Leposave Subotić, gde je završio i gimnaziju 1939. Diplomirao je na Elektrotehničkom odseku Tehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu 1947. i odmah je postavljen za asistenta u Institutu za telekomunikacije Srpske akademije nauka i umetnosti.
Godine 1950. izabran je za predavača na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu za predmet Teorijski osnovi telekomuni-kacione tehnike. Godine 1954. izabran je za docenta a 1959. za vanrednog profesora za predmet Teorijska elektromagnetika. Za redovnog profesora za isti predmet je izabran 1968. godine. Pored predmeta za koji je biran, predavao je i predmete Antene i prostiranje radiotalasa i Osnovi elektrotehnike, kao i nekoliko predmeta na poslediplomskim studijama.
Utemeljivač je moderne elektromagnetike u našoj zemlji. Njegovi udžbenici “Elektromagnetika” (7 izdanja, prvo 1965. i nagrada Univerziteta) i “Osnovi elektrotehnike” ( 9 izdanja, prvo 1978.) su i danas veoma aktuelni. Posebno je značajan njegov doprinos organizaciji nastave i naučnog rada na Elektronskom fakultetu u Nišu i Elektrotehničkim fakultetima u Banja Luci, Skoplju i Novom Sadu.
U dva izborna perioda (1962.-64. i 1969.-71.) bio je dekan Elektrotehničkog fakulteta, predsednik Fakultetskog saveta, više godina član Saveta za visoko školstvo SRS, Univerzitetskog saveta Univerziteta u Nišu i član Saveta Radio Televizije Beograd. Za rezultate u naučnom radu dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda (1967.), Godišnju nagradu ETAN-a (1970.), godišnju nagradu RTB (1971. i 1978.), Povelju RTB (1977.), Povelju i Veliku Plaketu Univerziteta u Nišu (1980.), Počasni doktorat Univerziteta u Banja Luci (1988.), Teslinu nagadu za naučni rad (1993.) i Teslinu medalju (1998.). Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vencem (1965.), Ordenom Republike sa srebrnim vencom (1978.) i Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom (1986.).
Za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti izabran je 1974., a za redovnog člana 1983. Godine 1988. izabran je za počasnog člana Inženjerske akademije Jugoslavije.
Naučna i stručna delatnost prof. Surutke se odvija u sledećim glavnim oblastima: teorijskoj i primenjenoj elektromagnetici, teoriji i konstruisanju antenskih sistema, prostiranju radio talasa u prirodnim sredinama i planiranju sistema za emitovanje i difuziju radio i televizijskih programa.
Samostalno ili u zajednici sa svojim saradnicima objavio je oko 145 radova, od kojih je veliki broj publikovan u uglednim stranim časopisima, zbornicima radova, a i u dokumentima ITU-R (International Telecomunication Union- Radiocommunication), odnosno bivšeg CCIR -a. Pored toga autor je oko 50 većih projekata i elaborata. Autor je veoma zapažene monografije “Jonosfera i njen uticaj na prostiranje kratkih talasa”, kao i 45 projekta i elaborata. Kao dugogodišnji tehnički savetnik RT Beograd, JRT i RT Crne Gore imao je vodeću ulogu u koncipiranju i izgradnji svih radio i TV mreže u Srbiji i Crnoj Gori. Više godina je bio član Radne grupe Tehničke komisije Evropske unije za radiodifuziju.
Najvažniji radovi, kojima je uticao na razvoj teorije i prakse odnose se na oblast linearnih antena i antenskih sistema. Teorijski i praktični doprinosi u ovim radovima svrstavaju akademika Surutku u red vrhunskih stručnjaka i pionira u ovoj oblasti u našoj zemlji i šire. Njegovi radovi i radovi njegovih saradnika su doprineli da Elektrotehnički fakultet u Beogradu stekne ugled značajnog centra za istraživanje na području linearnih antena.
Akademik Surutka se bavio najviše problematikom linearnih antena, ali je dao značajan doprinos i u oblasti spregnutih linearnih radijatora i antenskih sistema za usmereno zračenje. Značajnu grupu radova čine radovi gde je u analizi linearnih antena korišćen i afirmisan varijacioni metod. Prof. Surutka i njegovi saradnici su proširili primenu varijacionog računa na široku klasu linearnih antena, izveli odgovarajuće formule i razvili programe za izračunavanje ulazne impedanse i raspodelu struje za mnoge linearne antene.
U kasnijim fazama istrživanja korišćeni su postupci zasnovani na integralnim jednačinama Hallen -ovog tipa i integrodiferencijalnim jednačinama Pocklington -ovog tipa. Za numeričko rešavanje ovih jednačina je korišćen jednostavan, ali efikasan metod podešavanja u tačkama (Roger Harrington) sa polinomskom aproksimacijom struje u antenskim provodnicima (Akademik Branko Popović).
Pored većeg broja značajnih doprinosa teoriji i metodama proračuna, iz ovih istraživanja su proizašla i originalna tehnička rešenja u oblasti projektovanja i gradnje antena za sva frekvencijska područja (sem mikrotalasnog). Razvijen je pouzdan metod za izračunavanje, ne samo elektrostatičkih, već i visokofrekvencijskih napona koje indukuje struja u anteni.
Metod prof. Surutke za eliminaciju statičkog elektriciteta sa izolovanih zatega visokih stubnih antena predajnika velike snage, koji se često citira u stručnoj literaturi, dao je značajan doprinos u rešavanju tog problema pri gradnji ekonomičnih i efikasnih antena, za koje je prof. Surutka dobio i priznanja (ITU-R i RTS 1998.). Takođe je poznat njegov vrlo originalan metod za podešavanje ST antena sa usmerenom karakteristikom zračenja.
Značajno je doprineo rasvetljavanju problema sopstvenih i međusobnih impedansi spregnutih paralelnih radijatora nejednakih dužina i u različitim međusobnim položajima. Pored linearnih antena mnogi radovi prof. Surutke obuhvataju raznovrsne probleme elektrostatike i stacionarnih magnetnih polja.
Zadnjih godina akademik Surutka je sa saradnicima veliku pažnju posvetio problemima zaštite personala i građana od jakih nejonizujućih elektromagnetskih polja snažnih radiodifuzionih predajnika. Razvijene su jednostavne i pouzdane metode za izračunavanje bliskog električnog i magnetskog polja i zona sigurnosti stubnih ST/DT antena, a posebno kratkotalasnih dipolskih zavesa, koje su primenjene u našoj zemlji i prihvaćene od strane radnih grupa ITU-R. Bio je inicijator i naučni rukovodilac izrade digitalnog modela topografske karte Jugoslavije.