
Prof. dr Milan S. Ćalović
Elektrotehnički fakultetProf. dr Milan S. Ćalović, redovni profesor Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, u penziji, rođen je 1932. godine u selu Beljini kod Čačka, od oca Selomira, zemljoradnika i majke Gvozdenije, rođ. Jovanović, domaćice. Osnovnu školu pohađao je u selu Jezdini kod Čačka, u periodu 1939. – 1943., a gimnaziju u Čačku, u periodu 1943. – 1951. godine. Posle završene mature (bio je đak generacije), upisao je Elektrotehnički fakultet u Beogradu, gde je na Energetskom odseku diplomirao 1957. godine. Na istom fakultetu je magistrirao 1966. godine sa temom ”Dinamička analiza sistema za automatsku regulaciju učestanosti i snaga razmene povezanih energetskih mreža” i odbranio doktorsku disertaciju 1973. godine, čiji je naslov ”Linearni regulatori sa kompenzacijom poremećaja”.
Posle diplomiranja i jednogodišnjeg odsluženja vojnog roka, zaposlio se u Elektroprivredi Srbije, gde je na raznim dužnostima od inženjera-pripravnika do rukovodioca službe radio do 1980. godine, kada je prešao na Elektrotehnički fakultet u Beogradu, na kojem je radio do penzionisanja, 1998. godine.
Na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, izabran je za docenta sa skraćenim radnim vremenom 1973. godine, a za vanrednog profesora na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, 1975. godine. Za vanrednog profesora u stalnom radnom odnosu na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu izabran je 1980. godine, a za redovnog profesora 1987. godine. Predavao je predmete na redovnim i postdiplomskim studijama, iz oblasti automatskog upravljanja (”Osnovi automatskog upravljanja”) i elektroeenrgetskih sistema (”Analiza elektroenrgetskih sistema”, ”Planiranje elektroenerget-skih sistema”, ”Eksploatacija elektroenergetskih sistema”, ”Regula-cija elektroenergetskih sistema” i ”Optimalno upravljanje elektro-energetskim sistemima”) na elektrotehničkim fakultetima (odsecima) Univerziteta u Beogradu, Novom Sadu, Podgorici i Kragujevcu (Čačak). Tokom univerzitetske karijere rukovodio je izradom 9 doktorskih disertacija, 45 magistarskih teza i 60 diplomskih radova.
Školske 1970/71. godine (2 semestra) i 1982/83 godine (1 semestar) bio je gostujući profesor na Univerzitetu Illinois, Urbana, Ill, SAD, gde je predavao kurseve iz analize i regulacije elektroenergetskih sistema i radio na istraživanju problema optimalne regulacije elektroenergetskih sistema. Školske 1974/75. godine, kao gostujući profesor na Georgia Institute of Technology, Atlanta, GA, SAD (1 semestar), predavao je kurs ”Analiza elektroenergetskih sistema”, a letnji semestar 1983 godine proveo kao istraživač na Univerzitetu Cornell, Ithaca, NY, SAD, gde je radio na problemu uklapanja elektrana na vetar u savremene elektroenergetske sisteme. U periodu 1985. – 1987. godine radio je kao naučni savetnik u Kuwait Institute for Scientific Research (KISR) u Kuvajtu, na projektovanju izvodljivosti povezivanja arapskih zemalja Zaliva u zajednički elektroenergetski sistem (poznat kao Gulf Cooperation Council Interconnection Project). Posle toga, sve do iračke okupacije Kuvajta 1990. godine, bio je spoljni naučni savetnik tog instituta.
Do 2003. godine, objavio je (sam ili sa saradnicima) 37 članaka u najpoznatijim svetskim časopisima (IEEE Trans. on Power Systems, Delivery and Energy Conversion, Automatic Control, Proc. IEE, RGE, Electric Power Systems Research, Int. Journal of El. Power and Energy Systems, Europian Trans. on El. Power, Revue d’automatisine, Informatique et Recherche Operationel, Int. Journal of Control, Arhive for Electrical Engineering, Regelungstechnik, El. Power Components and Systems). Pored toga, podneo je 42 referata, štampana u zbornicima međunarodnih konferencija (IEEE PES WM i SM, CIGRE, IFAC, WEC, PSCC, PSAC, BPC). Prema nepotpunim podacima Scientific Citation Index-a, do 1993. godine (za kasnije godine nema podataka), citiran je preko 80 puta, a u knjigama, izdatim u inostranstvu do 2002 godine, 14 puta. Sam je autor dvotomne monografije ”Regulacija elektroener-getskih sistema” (štampane 1997. godine), a prvi autor knjiga i zbirki rešenih zadataka pod naslovom ”Eksploatacija elektroenergetskih sistema” (1999), ”Planiranje elektroenergetskih sistema” (2000) i ”Osnovi analize elektroenergetskih mreža i sistema” (2004).
Bio je direktan učesnik ili stručni konsultant na nizu projekata iz oblasti analize, planiranja razvoja, eksploatacije i regulacije elektroenergetskih sistema obrađivanih u EPS-u, ”Elektroistok”-u, ”Energoprojekt”-u i institutima ”Nikola Tesla” i ”Mihajlo Pupin”. U domaćim časopisima i u zbornicima konferencija, objavio je preko 85 članaka i referata.
Nagrađen je od strane Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu za uspeh na studijama 1954. i 1955. godine, zatim nagradom ”Kolubara 1966” za magistarsku tezu, nagradom ”Bedjanič” 1973. za doktorsku disertaciju, nagradom ”Mitrović” 1972. za referat na ETAN-u i nagradama JUKO CIGRE za referate na konferencijama 1989 i 1999, kao i nagradom ”CIRED 1998” za referat na konferenciji JUKO CIRED-a 1998. godine i plaketom JUKO CIGRE 1989. godine za aktivnost u toj organizaciji. Godine 1977. dobio je Oktobarsku nagradu Beograda za matematičko-fizičke i tehničke nauke, a godine 2002. povelju i plaketu EPS-a ”Đorđe Stanojević” za doprinose na razvoju elektroprivrede i elektrifikacije Srbije.
Član je izdavačkog saveta časopisa INT. Journal of El. Power and Energy Systems (od 1982. godine) i bio je često recenzent radova u istom časopisu. Takođe je bio više desetina puta recenzent radova podnetih za objavljivanje u časopisima IEE Proc., Automatica, Int. Journal of Engineeryng Intelligent Systems i stručnih konferencija PSCC, PSAC i BPC. Bio je i član programskog odbora na nekoliko međunarodnih stručnih konferencija (IFAC Symp. u Seul-u, Koreja 1990., PSAC 1997. i 1999., Tesla III Millenium, BPC 2001. i 2002. godine itd.). Član predsedništva, odnosno izvršnog odbora JUKO CIGRE i predsednik Studijskog komiteta 39 (”Eksploatacija i upravljanje elektroenergetskim sistemima”) bio je u dva navrata: 1977 – 1985 (u SFRJ) i 1993 – 1997 godine (u SRJ).
Godine 1996. izabran je za člana Naučnog društva Srbije, a 2000. godine za redovnog člana Inženjerske akademije Jugoslavije.