Prof. dr Mirko Milić

Prof. dr Mirko Milić

Prof. dr Mirko Milić

Elektrotehnički fakultet

Prof. dr Mirko Milić rođen je 1932. godine u Galacu (Rumunija), a diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu 1956. godine. Od 1957. zaposlen je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu gde je doktorirao 1968. godine. Od 1980. u zvanju je redovnog profesora. Kao stipendista Britanskog saveta, proveo je školske godine 1965/66. na Imperial College -u u Londonu. Tokom 1977. godine bio je profesor – istraživač na University of California, Berkley. Članstvo u međunarodnim organizacijama: Senior member of IEEE-a (Institute of Electrical and Electronics Engineers) i SEFI-a (Société Européene pour la formation des ingénieurs). Predstavnik je Jugoslavije u Međunarodnom komitetu za teorijsku elektrotehniku i u Informacionom komitetu SEFI -a.

            Stalni je član naučnih komiteta više velikih međunarodnih konferencija na kojima je predsedavao određenim sednicama (ECCTD, ISCAS i dr.). Dobitnik je nagrade ETAN-a za najbolji rad iz elektronike za 1967. Nosilac je specijalnog svedočanstva IEEE -a za 1984. Održao je predavanja po pozivu na mnogim međunarodnim skupovima i univerzitetima. Od 1988. dopisni je član SANU.

            Objavio je 103 naučna rada: 30 u inostranim časopisima, 11 u međunarodnim časopisima koji izlaze u zemlji i 5 u domaćim časopisima; 33 rada u zbornicima međunarodnih simpozijuma i 24 rada u zbornicima domaćih skupova. Izradio je 5 istraživačkih studija, napisao 5 knjiga i ima jedan patent.

            Najvažniji doprinosi prof. Milića su u sledećim radovima: Flow-graph evaluation of the characteristic polynomial of a matrix, IEEE Trans. Circuit Theory, vol. CT-11, 1964, pp: 423-424. Integral representation of powers in periodic nonsinusoidal steady-state and the concept of generalized powers, IEEE Trans. Educ., vol. E-13, 1970, pp. 107-109. General passive networks: Solvagility, degeneracies, and order of complexity, IEEE Trans. Circuits and Systems, vol. CAS-21, pp. 177-183, 1974 – The anti-Lagrangian equations: A missing network description, (koautor), vol. 307, no. 3, pp. 183-191, 1979 – Formulation of equations in terms of scalar functions for lumped nonlinear networks (koautor), Int. Journ. Circuit Theory and Appl., vol. 9, pp. 15-32, 1981 – Efficient calculation of the discrete state transition matrix (koautor), Proc. IEEE, vol. 67, pp. 68-682, 1979 – An electric model for the elastic scattering of thermal neutrons, (koautor), Zeitschrift fur Physik B-Condensed Matter, 65, pp. 133-138, 1986 – General linear nonstationary passive systems: Derivation of the explicit state model (koautor), Circuits, Systems, and Signal Processing, vol. 6, pp. 300-314, 1987 – ON weak completeness and weak nondegeneracy of networks (koautor), Int. Journ. Circuit Theory and Appl., vol. 17, pp. 409-419, 1989 – Stability analysis of singular systems, (koautor), Circuits, Systems, and Signal Processing, vol. 8, pp. 267-287, 1989.

            Najvažniji naučni doprinosi:

            Predstavljanje digrafom karakterističnog polinoma proizvoljne matrice. Prema mišljenju brojnih uglednih istraživača, ovaj doprinos predstavlja temelj spektralne teorije grafova. – Otkrivanje topološko-dinamičkih osobina i degeneracija najopštije klase pasivnih mreža. Ovim je razrešen jedan godinama kontroverzni problem – Topološka analiza aktivnih mreža i osetljivosti funkcija mreže – Integralno predstavljanje reaktivne i fiktivne snage u ustaljenom složenoperiodičnom režimu – Analiza nelinearnih nestacio-narnih mreža pomoću skalarnih generišućih funkcija. Uvode se skalarne funkcije (snaga, energija i dejstvo) iz kojih se izvode nove dinamičke jednačine tipa Lagrange, anti-Lagrange, Brayton-Moser i dr. – Efikasno izračunavanje diskretne matrice tranzicije stanja – Varijaciona formulacija najopštijeg (mogućno singularnog) sistema linearnih nestacionarnih diferencijalnih jednačina drugog reda – Električni model za elastično rasejanje termalnih neutrona – Topološki eksplicitna formulacija modela stanja opštih linearnih pasivnih sistema. Prvi put se daje definitivan odgovor na čuvenu hipotezu Kuh-Tow-Layton.